Marko Milošević

Zapratite me

More je večnost

Šta moru vuče čoveka, kad u njemu ne može
da živi?
Šta ima u toj plavoj dubini, da joj se čovek
toliko divi?
Što talasi zvuče k’o pesma, kad reči te pesme
niko ne razume?
Što more volim i ja, ali i onaj ko plivati ne ume?
Šta krije dubina, ima li išta iza pučine daleke?
Šta znaju talasi, nose li boce i u njima tajne
neke?
More moje plavo, ti ostaješ i kad svi odu
i nestanu,
a ja ću još ploviti po tebi, sve dok moji vetrovi
ne prestanu.