Marko Milošević

Zapratite me

Bogovi

Hajde, kaži mi šta je karma,
šta sudbina, a šta izbor moj?
Ne razumem horoskope, položaje zvezda.
Zar mi ceo život određuje neki lični broj?

Objasni mi šta je u religije vera.
Kako ista vera i na zlo i na dobro tera?
Kaži mi zašto samo mučenici,
postaju najbolji Božji učenici!

Moliš se nad knjigom koju skoro niko ne razume.
Vatru pališ papirima, na kojima su nečije priče,
tuge, traume!
I pred Bogom svi postaju jedno,
a ovde svako za sebe – meni zvuči nepravedno.

Ja verujem u svog nekog, nazovi Boga.
Zamišljam ga kao čuvara, savetnika svoga.
I poštujem svakog drugog Boga kuću,
svakog ko u te kuće odlazi, saslušaću!

Ali nema pravo niko o veri da me uči.
Sa verom se rađaš, a tvoja duša je dokuči.
I hvala SVIMA u koje SVI verujete – nastavite
da im se molite.
Čuvajte u sebi te Bogove svoje, tako znate da
bar nekog, sigurno volite!