Marko Milošević

Zapratite me

Dede, babe

Svi unuci svoje dede pamte kao stare.
A znamo li ikad sve njihove damare?
Šta ostane za njima, samo kuća ili dom?
To nikad ne saznaju jer odu Bogu svom.

Dede svoj život kao stari završe.
A onda lako ljudi, kuću bez doma sruše.
Onima što tu rastoše, to srce rastuži.
Onima što tu odrastoše, dugove razduži.

Ako ikad ostarim, deda ću i ja biti.
Al’ ću do tada svojoj deci dom napraviti!
A onda, nek’ kuće menjaju il’ ruše.
Znam da sam uspeo, idem mirne duše!