Marko Milošević

Zapratite me

Hoću li doživeti

Ne živim okružen ledom,
to brzo ohladi.
Ne živim ono – „nek ide redom”.
Preko mere, nedelju menjam sredom.

Moj život mnogi porede sa histerijom.
Moje uloge se ne nagrađuju Sterijom.
Moje želje za nekog su snovi.
Nemam vremena za opet, sve tren je novi.

Moj sat se ne navija,
moj vrat od preteške glave savija.
Nemam snage za hod, hvatam u letu.
Život je od mene napravio poetu.

Po mojoj dosadi filmovi se snimaju.
Istine moje kao laži poimaju.
I moj san bi svako smatrao komom.
Hoću li ikada doživeti da svoju kuću nazovem
domom?