Marko Milošević

Zapratite me

Lažni adut

Potrudiću se da zastanem, život svoj konačno
kontrolišem.
Prestanem da mislim o nama, duboko udišem,
plitko dišem.

Zamoliću sebe, telo svoje, da napravim na napred korak.
Vreme je, ne mogu više ovako, šećer mi je postao gorak.

Nateraću zube da napokon izađu iz mraka,
ugledaju sunce dana.
Obući se lepo, srediti, izlazim iz kreveta
nekad našeg stana.
Narediću sebi da bar jednom sebe posluša,
da očisti dušu od bez duše – duša.

Pomoliću se za snagu da čuvare svoje vratim,
život svoj pravi u ovaj život povratim.
Kupiću stari sat, namestiti pogrešan datum i vreme.
Ispraviti glavu da sa umornih leđa sklizne ovo breme.

I nađi me opet, kao što si me pre dve decenije našla.
Isti ću biti, a ti meni nedorasla.
Ovog puta ću ti reći NE, i to više puta!
Ovaj put me nećeš prevariti, zaboravi na lažnog aduta!