Marko Milošević

Zapratite me

Ne vraćam se

Da vratim se u prošlost i u onoj sekundi ipak odem
levo,
sve bi bilo drugačije, bolje, igrao bih, smejao se, više
pevô.
Ali da sam onda kao mali, baš onda pre toga,
skrenuo desno,
ne bih ni došao do tog levo. Desno bi me čekalo sve
čudesno.

Da sam se rodio koji dan ili minut pre,
horoskop i zvezde bi mi bile drugačije.
Pa nikad ne bih ni došao do onih račvanja.
Više bi bilo radosti, manje stradanja.

A da sam u prošlom životu kasnije ubijen,
za ovaj sada bih imao kasniji prijem.
E, to bi bilo opet nešto treće.
Možda manje, a sigurno od ovoga veće.

Ali, to ne bih bio ja, ovaj život moj.
Ne bi ti bila moja, ne bismo bili ovako savršen spoj.
I nikad iza sebe kamenčiće bacao ne bih.
Ne želim nazad, ovo sam ja, u ruci držim štih!