Marko Milošević

Zapratite me

Ne žuri

Nemoj kroz život da žuriš!
Godina života ima dana koliko joj sledi.
Ako ti je sa vršnjacima dosadno, nemoj da juriš.
Zašto da ti kosa pre njihove osedi?

I spavaj mirno, nećeš veruj, ništa propustiti!
I onako u snu, niko ti ništa ne može.
Nauči da kažeš neću, ne uzimaj odmah, pusti.
Ne sabira se baš sve, prave stvari se množe.

Ne igraj lopte sa starijima jer nećeš prvi biti.
Ne ljubi pre vremena, nećeš znati ljubiti.
Nemoj da misliš da znaš ko veliki ako te stariji hvale.
Ti ćeš u njihovim godinama biti pametniji,
shvatiti da bili su budale.

Ne putuj daleko kao mlad,
iako misliš da svuda možeš stići.
I ako ti prija goreti na suncu, uvek nađi hlad.
Nauči na vreme doći, ali i otići!

Moli se Bogu da novac ti što kasnije DÂ,
tek onda kad shvatiš da nije u šoldima sve.
Mlada, luda glava, lako sve proćerda.
I da je najpametnija, ne zna za posle.

Al’ kako ja da ti pamet solim?
Ništa od ovoga nisam sam radio.
Ni danas, ovakav zreo, ne mogu da odolim.
I da se opet rodim, isto sve uradio.

Prijatelje birao starije za deceniju,
starije devojke jurio, oženio stariju ženu.
Po kafanama pevao godinama, mnogo puta se napio.
Lutao po svetu, za lažnim osmehom mlad vapio.

I puštao bradu da misle da sam zreo,
nabio u par godina nečiji život ceo.
A sad, da l’ greška je bila, ili Bog je tako hteo?
Ali i kao mali i kao dečak veliki – život sam živeo,
život voleo!