Marko Milošević

Zapratite me

Pesnik

Da li sam ja pesnik
ili samo od emocija bolesnik?
Da li moje rime imaju neku težinu
ili će samo ostati za uspomenu mojoj ćerki i sinu?

Da li se računa da pesnik sam
ako knjige izdao nisam?
Izdavali su mnogi glupe knjige, slikali se s njima,
kad unutra sto pesama, hiljadu reči, a nigde rima.

Da bi postao pesnik, nekad si morao da umreš mlad.
Ako je to cena – neću, ostajem ovde života rad!
A možda bi trebalo da odem u zatvor, skočim s mosta?
Ma ne, onda mojima sa knjigom, sto problema osta.

Nekako mislim da ću ipak uspeti,
sviđa se ovo svim mojima, sviđa se i nekoj
nepoznatoj teti.
Pa čak poneka se pesma i otpeva.
Inspiracija i danju i noću samo seva!

A san mi je da moje pesme pročita svako,
ćirilicom, latinicom, razumeti ih neće baš lako.
A kad njih milion nađe sebe u njima, pouke razume,
onda sam uspeo, može i da se umre!