Marko Milošević

Zapratite me

Prepolovi dušu

Prepolovi dušu, pa polovinu na četvrtine.
Ionako ničemu ne služi kad više ne može o tebi
da brine.
Odseci komad srca i to onaj iz sredine,
kad nema za koga da lupa, nek stane, ugine!

Ruku mi u kreč stavi jer tvoju nikad više držati neće.
Zamoli nekog stranca da i tebi i meni upali sveće.

Preklinji jutro da ne svane,
sunce da ne grane,
pokvari sat i on nek stane.
Nek crne noći zamene poslednje nam dane.

Zakaži nam sastanak negde na nebu gore.
Zvezde naše nek brzo padnu, izgore.
Moramo da nastavimo tamo gde stali smo.
Ovde ništa naše nek ne ostane kad nas izgubili
mi smo.